U početku bijaše Riječ...
Mislim da ljudi nisu sasvim svijesni prave moći riječi, znate?
Njihov dodir je toliko poseban upravo stoga što, ispravno usmjerene diraju izravno u dušu!
Riječi imaju moć uljepšati vam ili pokvariti dan, nasmijati vas, rasplakati, pružiti vam nadu ili utjehu, oraspoložiti vas, povesti naprijed, savjetovati!
Imaju moć uništiti ili izgraditi, povrijediti ili iscijeliti mnogo toga u vama i u svijetu oko vas...
Riječi imaju moć promijeniti vam život!
Riječ ujedinjuje sliku i zvuk čak i kada slike i zvuka naizgled nema, dajući svemu specifičan smisao.
Riječi su iskonska magija.
Riječi su besmrtne.
Jednom izgovorene ili pročitane, nikada zapravo ne nestaju; njihov otisak ostaje s vama čak i kada ih svijesno zaboravite!
Čak i kada se više ne možete sjetiti što vam je netko rekao, sjećat ćete se kako ste se zbog toga osjećali!
Kod riječi ne postoji "samo".
Riječi su čisto utjelovljenje energije misli...sjetite se samo moći sugestija i afirmacija!
Neka budu pozitivne, neka budu potpora svima oko vas...
Rabite ih s dužnim poštovanjem.

Premda u nekim situacijama toga možda još niste svijesni, Vi ste Čudo!

A ja sam, uz mnogo učenja i prakse, naučila biti odraz vaših istinskih potencijala. Osoba koja će vam pomoći otkriti i aktivirati vaš istinski identitet.

No, što me to konkretno čini ekspertom u life coachingu?

Školovanje? Iako sam licencirani Master Life, Health & Business Coach - samo djelomično.

Ekspertom me čini iznimno bogato životno i duhovno iskustvo.

Ekspertom me čini visoka razina empatije.

Ekspertom me čini i duboka razina intuicije trenirana godinama, kao i sposobnost komunikacije s prirodom na nivou toliko dubokom da će vam se na našem prvom sastanku vjerojatno učiniti popute nečega iz kakva fantasy romana (barem dok ga i sami ne iskusite!), a što podrazumijeva sve gore navedeno. 

Posebice, ekspertom me čine sve one situacije kojima sam bila prisiljena proći i iskusiti da bih stigla ovdje gdje sam danas. Situacije koje su bile nužne kako bih iskristalizirala svoju životnu svrhu i poziv a koje su mi se, tek s vremenskim odmakom, stečenom mudrošću i dugogodišnjim radom i ustrajnošću, prikazale onim što doista i jesu - blagoslovima!

No, krenimmo iz početka.

Moje ime je Ivana Janković. Rođena sam 14.09.1976. u Zagrebu.

Životna priča kroz prva četiri desetljeća moga života nekima će biti mučna samo i za pročitati.

Vjerujte mi, u kojem god da se krugu pakla trenutno nalazite, metaforički rečeno – been there, done that.

Dok sam bila klinka, nije bilo baš toliko loše, smatrala sam, promatrajući svijet dječjom nadom i nevinošću. Međutim, roditelji su mi se stalno svađali i gotovo sam svakodnevno svjedočila njihovu međusobnu obiteljskom nasilju, što se tek kasnije jasno manifestiralo kao moja prva trauma u obliku pretjerane brige i vezanosti za roditelje. 

Love, naravno, nismo imali.

Kad sam krenula u osnovnu školu, bila sam već etiketirana kao “socijalni slučaj” i time podložna vršnjačkom bullingu.

U srednjoj školi (veterina) već sam dobrano naučila sakrivati svoju situaciju, srameći se i težeći za prihvaćanjem.

Početkom fakulteta sam pri izlascima, za razliku od drugih klinaca, umjesto za cigarete i pivu, žicala za kruh i mlijeko roditeljima idući dan. Naravno, to nitko nije znao.

Početkom fakulteta sam oboljela i od anoreksije i bulimije; bilo je “in” a vjerojatno mi je već bilo i vrijeme da ispoljim bar nekakav poremećaj!

Tijekom studija ne spavam već radim sto poslova da bih prehranila obitelj.

Svi moji doma su bolesni. Struju nam isključuju i uključuju na mjesečnoj bazi, a u pauzama između vježbi, stojim u redovima pučke kuhinje da nam doma donesem kakav-takav gablec.

Nitko od mog društva, naravno, nema pojma o tome. Ja sam tek jedna ambiciozna rokerska klinka koja fura svoju spiku i sve je cool.

Uz primarni, pravni fakultet, počinjem studirati i aromaterapiju. Nastavljam s meditacijom i autogenim treningom te završavam s Excalibur tehnikom.

Krajem studija, hvatam se propisno u koštac s anoreksijom i bulimijom.

Rezultat? 1:0 za mene! Once and for all!

S diplomom u ruci, godine 2000., krećem tražiti ozbiljan i stalan posao. 

Međutim, nalazim samo one najkatastrofalnije. 

Razočarana, vraćam se svojoj prvoj ljubavi - veterini. Ministarstvo mi ne odobrava financiranje dva studija, odnosno, dvije diplome na teret države. 

Rintam kao konj no, realno, živim kao “bijelo smeće”. Sama financiram vlastitu edukaciju.

Konačno nalazim pošten posao. Već se lakše diše!

I dalje investiram u edukaciju te završavam Coach Transformation Academy(International Coach Federation/IFC institute).
Nedugo potom, s novim vjetrom u leđa, konačno sakupljam dosta novaca, odlučnosti i hrabrosti te se odvažavam na samostalna putovanja Afrikom i Azijom u potrazi za novim učiteljima, iskustvima i znanjima.
Jedino što sam, doduše, zaista pritom tražila, bila sam ja sama.
Ponekad, nošeni plimom događaja oko vas i u vama, jedostavno odlutate predaleko od cilja a, ukoliko na vrijeme ne stanete i podignete kamp, na tom vas istom putu zatekne i noć. Mračno je to i zastrašujuće mjesto kada ste stranac na nepoznatom terenu! Probijete li se na drugu stranu, možete se smatrati iniciranim – kao što se desilo i u mome slučaju. No, to je težak i trnovit put koji ne bih preporučila niti poželjela ikome, posebice ne uz toliko jednostavnijih i bezbolnijih načina kojima ću ovdje podučiti i vas! No, vratimo se ovoj mini-biografiji…
Vraćam se kući. Živa i zdrava i tek naknadno svijesna kakvim sam se sve opasnostima izložila. No, o tome više u mojoj novoj knjizi koja će uskoro ugledati svijetlo dana.

Ljubavni mi život oscilira od katastrofe do blaženstva no većinom odbacujem one dobre prilike i biram one loše.
Pravdajući se iluzijom da živim život na maksimum, zapravo se vraćam starim, destruktivnim obrascima gradeći osobni kult svojevrsne anti-heroine i smatrajući da život mora biti težak i da osjećaji moraju boljeti da bi bili stvarni, dok sam čovjek istovremeno mora proživjeti sito i rešeto kako bi stekao poštovanje! Kako bismo inače uopće znali cijeniti dobre trenutke i mogli dokazati sami sebima da smo jaki i vrijedni?! Bože, kakve li samo zablude!
Iako sam racionalno upražnjavala sve pozitivne afirmacije i treninge, emocionalno sam bila ključali kotao svega akumuliranog godinama, čak do te mjere da više uopće nisam znala što to točno želim! Ipak, sve te godine lutanja i učenja nisu bile baš zaludu…
Spram svoje neraskidive povezanosti s prirodom i životinjama, pokrećem svoj prvi samostalni posao, “Zagrebački duhek”, obrt za skrb i njegu kućnih ljubimaca, koji će, desetljeće i pol kasnije, evoluirati u “Duhek”, obrt za poslovno savjetovanje, poduku i usluge. Kamen temeljac mog kretanja u smjeru poslovnog samoostvarenja i kreativnog poduzetništva. Moj istinski poziv i blagoslov.

U to vrijeme, još radim i za savjetodavnu firmu kojoj sam pristupila ranije, dio formacije Business Media Group, kao svom prvom ozbiljnom zaposlenju pa tada paralelno radim dva, naoko oprečna, posla.

Nekoliko godina potom, osnivam Croatian Wildlife Research and Conservation Society, organizaciju posvećenu istraživanju i zaštiti divljih životinja u urbanim sredinama.

Počinjem volontirati i u Zoo-u Zagreb te susrećem budućeg oca svoje djece.

Pokrećem i poetsko-glazbeni program pod nazivom “Bez dlake na jeziku”.

Ujedno, iz hobija i zabave nastupam kao plesačica u glazbenim spotovima i programima. Bavim se, naime, i plesom.

Uz sve navedeno, pišem i knjige pa je 2014. izdan  moj prvijenac, “Zagrebački woodoo u fušu”, zbirka satiričnih pripovjetki koja je odmah zasjela na drugo mjesto nezavisne top-liste. Recenzije su super a ja uživam u svojih pet minuta slave.

Javnosti postajem poznatija pod pseudonimom “Grofica Janković” te počinjem pisati za Večernjakovu blogosferu. Već prvim postom probijam plafon čitanosti istoimenim blogom (“Bez dlake na jeziku”) i postajem ljudima ili omiljena ili omražena spisateljica; sredine nema. Pišem prozu i poeziju te gostujem u mnogim izdanjima međunarodnih zbirki.

S čovjekom kome sam se potpuno predala začinjem svoje prvo dijete. Rađam nam predivnog sina. Život je prekrasan!

Čovjek kome sam se potpuno predala, međutim, ima ponešto drugačije planove – on se pak podjednako entuziastično predaje lovu na druge žene, cugu i rock'n'roll slavu, ostavivši me potpuno devastiranu na svim poljima. 

Odlazim.

Ipak, nakon pola godine natezanja i loptanja krivicom, vraćam se kao boomerang.
Imam vjere u bolje dok crv sumnje i dalje svejednako nagriza moju dušu…trebala sam pobijeći glavom bez obzira no u ovoj fazi svog privatnog života još pojma nisam imala što činim!

Začinjemo našeg drugog sina.
Još tijekom moje druge trudnoće, dragi definitivno odlučuje da mi više ne želi biti dragi i da se vraća prethodnom izboru. Iz voljene se, preko noći, preobražavam u prezrenu ženu. Ako se to što je još ostalo od mene tada uopće i može nazvati ženom – eto, upravo tako sam se osjećala!

To je to. Final fall.
Nastavljam se probijati danima kao zombie, brojeći već 8 mjeseci trudnoće, tegleći pred sobom trbušinu do zuba i spotičući se preko stigme trudne samhrane majke.

Definitivno najgori mogući scenarij bilo čije ljubavne odiseje. Zemljo, progutaj me. 

I, jest, progutala me.
No, ubrzo me i ispljunula natrag.

Vrlo “prikladno”, u to vrijeme dobivam i otkaz na poslu koji sam radila pored svojih samostalnih djelatnosti. Borba koja je uslijedila za moje puko preživljavanje s dvoje male djece graniči s titanskom dok sam zapravo čitavo to turbulentno vrijeme nesvijesno samo ispoljavala ono što sam sama stvorila – lik tragikomične anti-heroione koju vuku po blatu, ali koja uvijek iznova ustaje, bori se, itd.

Tada još nemam da ću uskoro oboljeti i od Guillan Barre sindroma, koji će me ostaviti potpuno paraliziranom.

No, desilo se i to.
Izdalo me sve.
Na posljetku, i vlastita snaga i zdravlje.

Ne mogu hodati.
Nemam više ni jednog prijatelja.
Imam gomilu problema, pasa, dvoje male djece i starog oca koji je, negdje još tijekom moje prve trudnoće, izgubio nogu. Sad mu je preko 80.
Dakle, sama sam s malim  klincima, tatom invalidom, sobom samom trenutno invalidnom i psima.

Eeeee, sad…oduvijek si željela biti borac, ha? Eto ti sad pa se junači!
I onda se desilo.
Samo tako.
Uvid, Božanska spoznaja, ogromna mijena u čitavoj strukturi svijesti kojom sam zakoračila u proces metamorfoze na apsolutno svim razinama.
Koprena je spala. Predala sam se. Koliko god da sam ja usporila – kako fizički uslijed Guillan Barrea, tako i energetski uslijed opako slomljena srca, uma i duše – sve je oko mene počelo ubrzavati!
Činilo se kao da svo ono znanje kolje sam naučila studirajući tolike metode i tehnike, zapravo spoznajem tek sada i ovdje!

Desio mi se upravo onaj moment toliko željenog prosvjetljenja koji – ako baš inzistiraš na borbi - zadobivaš ležeći i kopčrcajući se u blatu vlastite egzistencije, dok sve kockice mozaika zvanog tvoj život odjednom padaju na svoje mjesto. Zapravo, nije da ti baš padnu – složiš ih na njihovo mjesto…znate već, onaj “A-HA!” momenat mirenja, oprosta, prihvaćanja i iscjeljenja!

Odlučujem da ću itekako hodati! I povratiti, preživjeti i nadživjeti sve mi do sada dano.
To je točka na kojoj ti se Univerzum počinje odmotavati a vrijeme se savija upravo do onog momenta u kojem imaš priliku opet iznova odabrati.
Odjednom posjeduješ kristalno jasnu viziju koraka koje trebaš poduzeti dok se čuda nižu jedno za drugim svakodnevno. A, dok seciraš vlastite ciljeve laserskom preciznošću, na dijelu je primarna alkemija prenošena vijekovima…
Ostalo je, reklo bi se, povijest.

Dakle…da.
Čujem vas.

I vrlo sam vjerojatno hodala vašim stopama i gledala svijet vašim očima.

Međutim, doživjela sam potpunu preobrazbu, pokrenula lavinu događaja i, na posljetku, posvjedočila staroj mudrosti koja kaže da učitelj dolazi tek kada je učenik spreman!

Sada se bližim svom 5. desetljeću.

Predsjednik sam Croatian Wildlife Society-a, šefica “Duheka”, pokretač i osnivač “Active Abundance Academy”, autorica na desetke članaka diljem web-a, a čak sam položila i vozački! Ha!

Čekaj malo, kupila sam i auto! U kešu, od jednom, bez ikakva kredita i dugova!

Imam svoj stan u Maksimiru, kvartu koji obožavam, dvoje divne djece i više ne nosim stigmu samohrane majke.
Imam hrpu predivnih klijenata i izvrsnih recenzija.
Imam ja svašta no sada znam da prije no što nešto možeš imati, moraš biti!
Prije i nakon svega – imam sebe u najautentičnijem obliku.

Oh, da – i opet hodam, radim, trčim i vodim djecu na duga ljetovanja! Osjećam ruke, noge, ljubav, život!

Imam i novi cilj…biti produžetak one iste anđeoske ruke koja je mene svojedobno podigla iz blata. Imam i novu svrhu - biti sada i ovdje za vas, sa svim svojim spoznajama, iskustvima i stručnošću.

A ako se, dakle, još uvijek pitate tko sam ja, najjednostavniji odgovor vjerojatno bi bio: ja sam Vi!

Hvala Vam!!!